Za sve ljubitelje old skul basketa
|
Kao nastavak mojih reminiscencija na stare košarkaške dane, pročačkao sam po svojoj «arhivi» i pronašao još jedanu zanimljivu ediciju koja je davno izašla sa štamparskih strojeva NIŠRO «Jež» iz Beograda. Dakle, sljedeći post je rezerviran i posvećen samo onima kojima je košarka bila sport koji su sudila samo dva suca od kojih se jedan uvijek zvao Ilija «Pistolero» Matijević, a drugi je bio lopov i zvao se Kotleba, onima koji se sjećaju da nekad nije bilo linije za tri poena, onima kojima Josip Đerđa nikad nije postao Giusseppe Giergia, onima kojima se još uvijek pred očima vrti «odbojka» Kićanovića i Moke Slavnića sa špice Sportskog pregleda, onima koji se jednako smrznu na spomen imena Gallis ili Jannakis kao i na spomen imena Bukumirović ili Dabić... Samo za njih. Sezona je 82/83. Cibona je branitelj naslova, prvog u svojoj povijesti, nakon što je u tek uvedenom play-offu kao drugoplasirana ekipa u finalu savladala prejaki Partizan.  Na trenerskoj klupi Zagrepčana je Novosel, čovjek koji je evo, jučer ušao među košarkaške besmrtnike u Springfieldu. Čovjek koji je od jedne male Lokomotive stvorio veliku Cibonu, u klub je doveo Krešu na zalasku karijere da pokaže put mladcima iz Doma sportova.  A među njima su bili i dlakavi gospar Andro Knego, kao i te godine u prometnoj nesreći tragično stradali Srebrenko Despot.  Meni je tada bilo strašno smiješno kad bi pokojni komentator Vladimir Anzulović u prijenosu ozbiljnim glasom rekao nešto u stilu: «Bevanda dodaje Čuturi.» Gledao bi utakmicu i jedva čekao kad ću to čuti.  Dva reprezentativca: Najbolji strijelac lige, tada već Realovac, Dražen Dalipagić s prosjekom od 42,9 koševa po utakmici i jedan od najboljih tadašnjih blokera, Zvezdaš Rajko Žižić.  Centarski par Radovanović – Benaček sarajevske Bosne koja je na kraju te sezone nominalno osvojila titulu...  ... iako svi znamo da se te 1983. titula u srcu piše Šibenci. Pitajte Vasila Tupurkovskog. Predvodio ih je ovaj lijevi čupavi osamnaestogodišnjak, znate ga, a u legendarnoj šibenskoj ekipi je bio jedan momak još mlađi od njega, Zloćo Žurić.  Pitate se šta se tada događalo sa splitskim «žutima»? Evo ih, šampioni 1. b lige vratili su se ponovno u najjači rang. Ovaj slabunjavi momčić dolje lijevo na slici je kasniji goropadni centar Goran Sobin, danas poznati ribolovac iz Kaštelanskog zaljeva.  Trener im je bio Zoran Grašo, danas poznatiji kao ugledni splitski ugostitelj, te otac estradnjaka Petra. Do njega je najsimpatičniji brk tadašnje Jugoplastike, Pero Vučica, čovjek koji je sudjelovao i u onom opjevanom trijumfu u Munchenu u Kupu prvaka šest godina kasnije.  Dva velika igrača splitskog kluba jedan pored drugoga: Šolman, na zalasku jedne velike karijere, te Peras, na početku druge, jednako velike, ako ne i veće. Pripadnici dviju velikih žutih dinastija.  Jedan drugi veliki pripadnik, kapetan, te zadnje velike žute dinastije igrao je tada u Budućnosti. Jedan do drugog, Dule Ivanović i Žarko Paspalj, kasniji član moćne Partizanove momčadi. Inače, Paspalj je u ovo vrijeme najmlađi igrač na parketima Prve savezne lige. Šesnaest mu je godina tek.  U tadašnjem oslabljenom Partizanu (nakon odlaska Slavnića i Dalipagića) neke od glavnih uloga su vodili Grbović, poznat po specifičnom šutu nakrivljene glave, tamo iz samog «kornera», i Danko Cvetičanin, čovjek koji je imao tu (ne)sreću da cijelu karijeru provede u sjeni velikog Dražena, kako u Ciboni, tako i u reprezentaciji. (Ako ko ima duplu sliju, bija bi zahvalan ;) )  Pisati o košarci, a ne dotaknuti se Zadra bio bi pravi grijeh. Velika imena tog kluba su svakako Veljko Petranović i Petar Popović. Kapetana Veljka pamtimo po skakanju u mudantama s trofejom titule šampiona 1986. koju je Zadru svojim tricama protiv Draženove Cibone donio upravo Popović, otac aktualnog HR-reprezentativca, Marka.  Košarkaši riječkog Kvarnera ovdje su čisto iz razloga da upoznate specifičan outfit tadašnjih yugo košarkaša. Obratiti pažnju na crvene starke gospodina na desnoj slici.  Pred kraj je red predstaviti i jednu žensku ekipu, Jedinstvo Aida iz Tuzle. Šinjorina lijevo gore, legendarna je Razija Mujanović, najbolja košarkašica s ovih prostora.  I za kraj jedno Rašino polaganje protiv Španjolaca, dok Ćoso i Praja sve mirno promatraju. U pozadini je selektor Ranko Žeravica. Inače, lista trenera koji su vodili klubove ove 1982/83. zaista je impozantna: Svetislav Pešić (Bosna), Slobodan Koprivica (Borac), Đurašković (Budućnost), Novosel (Cibona), Žeravica (Zvezda), Janez Drvarič (Olimpija), Grašo (Jugoplastika), Faruk Kulenović (Kvarner), Bora Džaković (Partizan), Dušan Ivković (Radnički), Vlado Đurović (Šibenka), Josip Đerđa (Zadar). Pametnome dosta. |
