13.05.2009., srijeda

Reality show: Izbori 2009. - (Naše misto malo za načelnika sve bi dalo)

Nesvrstani.org

Evo smo došli i do onog najdražeg predizbornog dijela: pročešljat ćemo lokalne općinske kandidacijske liste za vijeće, te kandidate za načenika voljene nam općine. Znam da će dobrom dijelu mojih čitatelja ovo biti prilično apstraktno, ali morao sam se osvrnuti i na ovaj prijelomni trenutak u povijesti naše male općine. Znam i da ovo nije ni Zagreb s antibandićevskom koalicijom, niti borba za Split Keruma, Ostojića i Kureta, niti osječka drama s odbjeglim Glavašem i pobočnikom mu Šišljagićem, te Đapićem, Srbom i kompanijom, niti je to riječka nirvana Obersnela. Nije dakako ništa od toga, lova iz proračuna je kudikamo manja nego u velikim gradovima, ali za obične smrtnike uopće nije zanemariva.
Kandidaturu za načelnika općine istaknula su četiri kandidata, dok pet lista kandidira za jedanaest mjesta u podgorskom vijeću. To je ipak manji broj lista od prošlih lokalnih izbora kada je bile izašlo njih osam. Zanimljivo da se niti jedna od tri nezavisne liste s prošlih izbora (od kojih su one Gorana Letice i Zore Sulić čak i participirale u vlasti) na ovim izborima nije ponovno odlučila na kandidaturu. Šta ih je to štufalo, teško je reći.
Koalicija HSLS-a, HSP-a i HČSP-a kao svog kandidata isturila je Drašničana Nenu Glučinu, HDZ-ovog disidenta još od prošlih izbora kada su u toj stranci njegove ambicije grubo odbacili i pretpostavili mu Šimuna Jakića koji je s HDZ-om doživio totalni debakl, te je osvojio za HDZ poražavajuća dva mjesta u podgorskom vijeću. Nemale zasluge za taj rezulatat HDZ-a idu upravo Glučini koji je svojoj bivšoj stranci odnio dobar dio glasova, posebno na svom domaćem terenu, u Drašnicama gdje ovaj «žestoki» momak slovi za neformalnog šefa mjesta. Glučina je za svog zamjenika postavio Čakljana Boru Mišića, poduzetnika koji se do sada nije politički vezivao uz pravašku ideju.
Nezavisna lista ugostitelja i poduzetnika, po Podgori poznatija kao Stranka dignutih kulara, a zlobnici bi rekli Stranka dužnika, kandidirala je Antu Miličića – Ćazu za svog načelničkog kandidata. U Podgori poznat kao izuzetno veliki radnik, Miličić bi široj javnosti mogao biti poznat i kao jedan od vođa podgorske «donjogorske» pobune iz 2003. godine kada je blokirano veliko odlagalište otpada u Donjoj gori, što je rezultiralo i njegovim potpunim zatvaranjem dvije godine kasnije. Da se kojim slučajem Miličić odvažio na kandidaturu na prošlim lokalnim izborima, vjerojatno bi odnio premoćnu pobjedu, ali danas to izgleda kao zakašnjela reakcija, posebno zbog činjenice da lista koju predvodi više djeluje kao heterogena interesna skupina, nego kao politička opcija s ozbiljnim programom. Kao svog zamjenika Miličić je odlučio postaviti Drašničana Tomišu Urlića.
Treći kandidat je dosadašnji načelnik Podgore, SDP-ov Momir Sumić. Iako sve vrijeme vladavine osporavan i napadan, Sumić broji već svoj treći mandat na čelu općine, te je još uvijek najozbiljniji kandidat za novog (starog) načelnika. Svašta mu se može reći, ali u niti kojem slučaju mu se ne može osporiti izuzetno poštenje koje ga krasi cijelo vrijeme mandata i to mu je jedno od najjačih oružja u srazu s konkurentima. Mnogi će reći kako je za njegovog mandata Podgora značajno stagnirala u odnosu na okolne općine, te da nije napravio ništa dobro za općinu. Njegovi pristalice odgovorit će kako možda nije napravio ništa dobro, ali nije ni ništa loše. Njegov najbolji potez uoči izbora je svakako kandidatura mladog, obrazovanog i relativno nepoznatog Živogošćana Jure Jurana kao svog zamjenika koji će sigurno osvježiti učmalu podgorsku političku scenu.
Stipe Vela, poznat i kao Stipe Pjesnik, HDZ-ov je kandidat za načelnika, na čijim krilima će HDZ po tko zna koji put pokušati prekinuti SDP-ovu supremaciju u Podgori. Još jedna poštenjačina, živopisni i izuzetno ugodni lik, Stipe, zajedno s HDZ-om, je možda ključnu pogrešku napravio u odabiru svog zamjenika jer se odlučio za stari kadar, Igranca Antu Lulića. Upravo gdje je iskusni Sumić potražio osvježenje, HDZ je kiksao, te umjesto novih, svježih lica ponudio stare HDZ-ovce koji do sada u Podgori nikad nisu pokazali hrabrosti za iole čvršći start na SDP.
To su iskazali i na listama gdje su uglavnom istaknuli stare kadrove poput Cvitanovića, Karina ili Grbića, te je HDZ još jedanput pokazao da zapravo nema novih lica u svojim redovima.
Za razliku od njih, HSS je ponudio sasvim nova lica, te nakon što na prošlim izborima nije imao listu, ponovno odlučio okušati sreću na podgorskoj političkoj sceni. S nositeljicom Alenom Urlić, Drašnice – najmanje mjesto općine, dobilo su još jedno vodeće mjesto na listama, te su se pokazale kao pravi rasadnik lokalnih političkih kadrova. Oko ove liste okupile su se navodno zeleno-ekološke snage s juga općine i jedina su lista u kojoj nema niti jednog kandidata iz Podgore što im može postati i prednost, a nikako mana.
Koalicija HSP-a, HSLS-a i HČSP-a, odnosno Nene Glučine, Matka Vele – Lale i Zorana Jakića – Generala ponudila je i neka sasvim nova imena na listama poput Ivana Šiška ili Mihajela Ančića i biti će vrlo zanimljivo pratiti hoće li ovoj listi koja je do sada crpila glasove iz drašeške vale, HSS-ova lista uspjeti odgristi koji glas.
Nezavisna općinska lista ugostitelja, prema onome što su uložili u kampanji, juriša na pobjedu i okupila je jake snage koje predvode već spominjani Miličić kao nositelj i Marijana Letica na drugom mjestu liste. Živopisna je to interesna skupina koja također pokušava uzdrmati SDP-ovu klimavu podgorsku tvrđavu. Koliko će im poći za rukom teško je reći, ali sudeći po tome da se ugostitelji do sada u Podgori nisu uspjevali dogovoriti niti oko cijene pola litre točene pive, bojim se da gaje uzaludne nade.
Za SDP-ovu listu, poput one HDZ-ove, teško je reći da nudi nova lica. Osim dviju žena, Marije Glučine i Gordane Vladimir, sve su to stara imena koja su i do sada viđana na listi «crvenih».
Pa se ti sad odluči pokraj ovakvog bogatog izbora. Sigurno ćeš pogriješiti.

- 21:02 - KomentirajIsprintaj - #

11.05.2009., ponedjeljak

Reality show: Izbori 2009. - (Županijo najmilija, za te ću se kandidirat i ja)

Nesvrstani.org

I dok u izborima za župana vlada prava nestašica kandidata, u izboru za vijeće županije prava je poplava kandidatskih lista. Njih čak devet naslagalo se na listiću i imat ćemo posla dok ih sve pročitamo u onoj kapunjerici na izbornom mjestu sljedeće nedjelje.
Na prvome mjestu je lista koalicije ASH i Splitske stranke umirovljenika čiji je nositelj Mate Buljubašić. Jedino što znam o ovome je da je prezimenjak onoga Buljubašića što putuje u svemir. Listu su formirali gotovo isključivo od Splićana, uz tek dvoje-troje Bračana i jednoga Imoćana. Bojim se da je to malo za bitniji utjecaj u ostatku županije.
Druga lista je ona od Hrvatske demokršćanske stranke koju predvodi ugledni splitski psihijatar Goran Dodig. Nikad mi nije bila jasna potreba liječnika, a napose psihijatara da se bave politikom. Kako to loše može krenuti kad se oni uhvate politike svjedoci smo bili u bliskoj prošlosti. Šjor Dodig je okupio ekipu sastavljenu od zanimljivih likova: drugi je Petar Kaćunko - živopisni bivši predsjednik općinskog vijeća Dugoga Rata koji je tu funkciju izgubio kad se iznebuha priselio u Omiš, a treći Metod Jurišić – čovjek koji je imao kontroverznu ulogu tijekom Kutline ofanzive i okupacije Slobodne Dalmacije devedesetih godina. Ostali članovi liste uglavnom su se rasporedili po sjevernom dijelu županije, pa je tako Omiš najjužniji grad koji daje kandidate za ovu listu.
Kruno Peronja je nositelj HDZ-ove liste načinjene u koaliciji s HSS-om i HSLS-om. Tu su sve provjerena hdzovska imena županije od Nenadića, Marasovića, Nosića i Klarića, a među njima je i ravnatelj makarske osnovne škole, moj stari profesor Andačić kojem su zločesti učenici tada bili nadjenuli ime po jednom liku iz crtanog filma. Ko zna, zna... Osim njega, s Rivijere na ovoj listi, koja će najverojatnije opet pokupit najviše glasova, je samo stanoviti Vice Oršulić iz Baške Vode.
HSP i HČSP su u koaliciji i njihovu liistu predvodi Ivica Protrka o kojem sam pisao u prošlom postu. Na drugom mjestu je Ivan Lažeta, za kojeg se nadam da mu prezime nije i program. To ne bi bilo nikako dobro. Na ovoj listi od ljudi s Rivijere su Tučepijani Frančesko Čobrnić i Pero Šimić, makarski poglavar Željko Kovačić, te Podgoranin Zoran Jakić, jedini iz ovog mjesta koji se našao na nekoj od lista za županijsku skupštinu.
Drugu pravašku listu, onu HP i HPP-a predvodi Damir Ćosić, a na njoj je i mlada Makarka Faustina Julijana Stančić.
Da ne bi bilo sve do bola dosadno i da ne gledamo samo uniformirane partijske vojnike na listama (bilo lijeve, bilo desne) i na ovim izborima vesele nas pojave nezavisnih lista. Prva od njih je ona nositelja Slobodana Beroša, profesora na FESB-u koji je na svojoj listi okupio impozantnu ekipu intelektualaca među kojima je jedna magistrica , te čak šestero doktora znanosti. Kao kuriozitet ove liste navest ću zanimljivo ime koje sam pronašao na listi, a to je Ćiro Blažević, doduše ne onaj «pravi» Miroslav nadimkom Ćiro, nego čovjek koji se zaista zove Ćiro, a preziva Blažević, ali živi u Stobreču, a ne na privremenom boravku u Srednjoj Bosni.
Druga lista je prava poslastica, da ne kažem euro-kerum. Naravno nju predvodi jedan i jedinstveni, fantastični i famozni, car Ogorja i imperator Ramljana, neupitni gospodin, veliki Željko Kerum. Naravno da mu je kandidatura za splitskog gradonačelnika ovog puta bila prioritet, ali nije Kerum želio ostati kratkih rukava niti u matičnoj mu županiji. Lista nudi nekoliko zanimljivih i relativno poznatih imena. Doduše ovdje nema pjevačice Rozge koja se nalazi na Kerumovoj listi za vijeće Grada Splita, ali tu su glumac Filip Radoš, najpoznatiji po utjelovljenjima vlaških karaktera na malim ekranima kojeg je teško zamisliti u nekim drugačijim dramskim ulogama, te Edita Grubišić udata Amulić, bivša jugoslavenska plivačka reprezentativka, danas supruga pjevača Ive «Nasloni glavu na moju fudbalerku» Amulića.
I SDP zajedno s koalicijskim partnerima po ko zna koji put (uzaludno) juriša na HDZ-ovu splitsko-dalmatinsku utvrdu. Vodi ih Veljan Radojković, a od lokalnih partijaša s Rivijere tu su Silvana Glavina na visokom četvrtom mjestu, te Obrad Lalovac i Ante Letica koji se nalaze na pozicijama s neznatnim izgledima za ulazak u županijsku skupštinu.
Posljednja na biračkom listiću nalazi se lista Zelenih Hrvatske koju predvodi aktivist Lovro Rumora i ta mi se lista čini kao idealan kandidat za zaokruživanje. Teško da će dobiti više od 1% glasova, a u ovakvim strankama i listama teško da se mogu naći oni koji žele vlast pod svaku cijenu, pa i po cijenu gaženja po leševima i ljudskim sudbinama, jer se takvi vrlo brzo pronađu u onim «velikim» strankama. Na ovoj listi se nalazi i Vedran Sesartić, uz Jadrana Marinkovića najjači radio voditelj Dalmacije, te čovjek čije jutarnje ludorije na Radio Braču uvijek rado poslušam. Doduše imao je on i onu jednu političku mrlju kad je 1995. kao nezavisni vijećnik s liste Dalmatinske akcije prešao na HDZ-ovi stranu čime je, uz prelazak HSLS-ova gradonačelnika Nikole Grabića i još nekoliko gradskih vijećnika, među kojima je bio i kasniji notorni Hajdukov predsjednik Branko Grgić, HDZ preuzeo vlast u Splitu.
Bogat izbor, nema šta. I ovaj put ne sumnjam, koga izabrali, da ćemo opet pogriješiti.

- 22:37 - KomentirajIsprintaj - #

08.05.2009., petak

Reality show: Izbori 2009. - (Župane lipo ti je ime)

Nesvrstani.org

Ne znam koji je razlog činjenici da političari u ovoj našoj županiji nisu baš zainteresirani za mjesto župana pa su se samo trojica kandidirala. Ako bi ikako sam mogao birati mjesto na političkoj sceni, bez razmišljanja bi odabrao poziciju župana. Mjesto bez velike političke odgovornosti u ovoj našoj županiji uglavnom su držali uhljebnički likovi poput Nadana Vidoševića, Krune Peronje ili mog najdražeg profesora Branimira Lukšića. Zadnji mandat u ovoj HDZ-ovoj utvrdi držao je Ante Sanader koji se naravno i ovaj put kandidirao za ovo unosno mjesto.
Čovjek je najpoznatiji po činjenici da nosi isto prezime kao i voljeni nam premijer, a ne bih se zakleo da i na valu poznatog prezimena nije i osvojio dobar dio glasova polupismenih glasača naše županije koji su, zaokružujući njegovo ime, vjerovali da glasuju za Dr. Ivu. Osim po prezimenu, simpatični bradonja u hrvatskoj javnosti je najpoznatiji po bizarnoj epizodi kada je njegova supruga u Mercatorovoj garaži "slučajno" pronašla 68.000 eura za koje se kasnije utvrdilo da su pripadali kontroverznom albanskom poduzetniku Dautiju Kurtalju, inače vlasniku drveničkog hotela Bella Vista, Podgoranima poznatom i kao nekadašnjem vlasniku slastičarne u prizemlju kuće Pjera Ostojića. Sam šjor Ante iz ove nikad do kraja razjašnjene priče izlazi bez ogrebotina i vjerojatno osvaja još jedan mandat u mirnoj i udobnoj fotelji župana.
Zašto ne bih glasao za njega valjda je svima jasno i tu nemam šta objašnjavat.
Sad će svi desno orijentirani čitatelji rado graknuti: Naravno da nećeš glasat za njega kad si komunjara! Eno ti Veljan pa za njega glasaj.
Ka da je to tako jednostavno...
Za slabije poznavatelja situacije na terenu Veljan je naime Radojković, SDP-ov kandidat za župana i vlasnik ugodne i također unosne fotelje zamjenika predstojnice Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Da bi situaciju još malo bolje pojasnili recimo samo da mu je šefica Ela Nosić, supruga visoko pozicioniranog HDZ-ovog dužnosnika i uglednog splitskog stomatologa Ante, koji je svojedobno odigrao značajnu ulogu i u Hajdukovu "preustroju". Ovo je čisto ilustracije radi da vidite kako je sve to u stvari ista pašta i onda neka vas ne čudi što sam neodlučan koga izabrati od ovakvih vrlih kandidata. Još kad znamo da je Radojkovićev zamjenik HNS-ovac Jakša Marasović, bivši saborski zastupnik i bivši generalni direktor Hrvatskih voda, tezu o uhljebljenicima na županijskim foteljama još je lakše učvrstiti.
I kad ne možeš ni s ljevim ni s desnim centrom na zelenu granu, te poželiš glasati za treći put, shvatiš da je taj treći put zajednički kandidat HSP-a i HČSP-a Ivan Protrka, najpoznatiji po tome što je prije točno devet godina bio jedan od glavnih organizatora velebnog prosvjeda na Rivi kada je s bine fascinantni govor održao budući premijer kratke pameti, Ivo Sanader. Doduše, ta Protrkina uloga, niti njegova stranka (što će vjerojatno mnoge čuditi) nisu razlog zbog kojeg nemam namjeru glasati za njegovu kandidaturu. Razlog se nalazi u činjenici što je kandidat za njegovog zamjenika Tučepijan Frančesko Čobrnić. Nemam ja ništa osobno ni protiv šjor Čobrnića: ne poznajem ni njega ni njegovo djelo, ali mi je nekako nepojmljivo da jedan Podgoranin glasa za Tučepijana. Znači ovdje je na djelu čisto moja podgorska predrasuda prema Tučepjanima, ništa drugo.

Sad ste na potezu vi. Olakšajte mi posao i odaberite jednog od ovih kandidata umjesto mene. Sigurno ćete pogriješiti...

- 19:55 - KomentirajIsprintaj - #

06.05.2009., srijeda

Reality show: Izbori 2009. (Uvod)

Nesvrstani.org

Manje od dva tjedna je do izbora i ja sam po prvi put u velikim dilemama za koga glasati na njima. Na dosadašnjim izborima u mojoj bogatoj biračkoj karijeri je uvijek bila bar po jedna opcija za koju sam sa sigurnošću mogao glasat, a da sam znao da baš ti nikada neće doći na vlast. S druge strane, bio sam miran jer sam glasao za poštene i čestite ljude, a za takve vam danas, kako iz izbora u izbore vidimo, većina građana Hrvatske ipak ne glasa. Tako uglavnom ma vlast dolaze pokvareni i loši, bilo na izborima, bilo u postizbornim preslagivanjima.
Inače, sve do prije nekoliko izbora nisam bio neki pobornik prava na glasovanje, jer, kako reče Rambo Amadeus, svaka budala može glasati. Posebno nisam bio voljan glasovati na izborima za saborske i predsjedničke fotelje. No, lokalni izbori su ipak nešto drugo jer na njima, a posebno u malim sredinama poput moje, doslovno svaki glas odlučuje. Još kada se na to nadoveže iluzija kako na ovim izborima direktno biramo vlastite vlastodršce, odnosno župane, gradonačelnike i načelnike, odlučio sam se da ću ovaj put definitivno izaći na izbore i odabrati svog malog lokalnog diktatora.
E tada sam dospio u nebrano grožđe. Naime, uvidom u izborne liste (koje, btw. nikako nisam mogao pronaći na internetu) shvatio sam da mi je ovaj put izbor jako sužen.
Bolje rečeno, nikakav. Jer niti jedan od kandidata jednostavno nije pravi izbor za mene.
Stoga ću na ovim stranicama u tom smislu pokušati potražiti vaš savjet, dragi vjerni čitatelji ovog bloga (koji ste tu čak i onda kad ja ništa ne pišem ;-) ). Dajem Vam, naime, mogućnost da me argumentirano i uvjerljivo nagovorite da na izborima koji će se održati u nedjelju 17. svibnja zaokružim upravo vašeg favorita u sljedećim kategorijama:

- Izbori za župana Splitsko-dalmatinske županije
- Izbori za županijsku skupštinu Splitsko-dalmatinske županije
- Izbori za načelnika općine Podgora
- Izbori za općinsko vijeće općine Podgora

U sljedećih nekoliko postova ukratko ću predstaviti kandidate na pojedinim listićima, te razloge zašto mi se ne glasa za njih. A vi (bez obzira poznajete li lokalnu političku scenu ili ne) me pokušajte uvjeriti u suprotno jer zaista želim izaći na izbore i glasati.

- 19:38 - KomentirajIsprintaj - #

22.04.2009., srijeda

Dan planeta Zemlja - Mo’š mislit…

… proša ka da i nije bija …



George Carlin o istoj temi.
- 23:38 - KomentirajIsprintaj - #

06.04.2009., ponedjeljak

20 godina žutila nad Evropom



… Božo na klupi, Toni, Dino, Dule, Sreta, Sobin i ostali na parketu, maser Joža Blažić, Burić s balunom i Tabak s mrižicama, zvir od Mageea u Makabiju, Mate Kockar u gužvi, promukli Edo Pezzi na radiju, sirtaki s Arisovcima, smireni Boris Mutić i u najvećoj euforiji ono njegovo “Jugoplastika je na krovu Evrope!”, miljon puta primotana “premium grade video tape” Yoko videokazeta od 180 minuta koja još uvik ponosno stoji u mome regalu … Šjor Jože, Mutića i Mageeja više nema …

Nema ni Jugoplastike, ali ona kazeta u mome regalu još stoji…

Ne mogu virovat da je 20 godina prošlo …
- 20:00 - KomentirajIsprintaj - #

02.04.2009., četvrtak

Welcome to NATO

Nesvrstani.org

Napokon se ispunio i naš vjekovni san koji su sanjali još i naši davni preci iz stoljeća sedmog kad su prvi put ugazili na ovaj prostor od Drave do Jadrana.
- Brate Mutimire, tako mi muda i gromova Perunovih ako ova zemlja nije i prekoviše krasna i morat ćemo iz nje razgoniti i posljednjeg Ilira i Lužičkoga Srba, sve dok im opanci ne otpraše do Skadra i Singidunuma, pa se onda priključiti Sjeverno atlantskom savezu i europskim integracijama gdje ćemo napokon biti zajedno s braćom Avarima, Gotima i Vizigotima – nadahnuto je govorio knez Tugomir davne 639. godine kada je na čelu svojih suplemenika, s Velebita, na obzoru ugledao fascinantni krajobraz prema Ravnim Kotarima i zadarskom arhipelagu.
- Dobro zboriš, brate Tugomire! Mudriji si od tisuću svarožića! – oduševljeno mu je povlađivao njegov vjerni brat onako kako samo pravi Hrvat može povlađivati svojim vladarima.
I besjedili su oni tako do naših dana, kroz maglovite vjekove i sumorna stoljeća, kroz generacije i generacije hrvatskih vladara i podanika. Jedni ponosito, a drugi pokorno.
Sve dok nam danas iz dalekog američanskog bastiona u Washingtonu nije došla radosna obznana: Hrvatska je ušla u NATO!

I u istom tom trenutku kada Vijest stiže na sveto hrvatsko tle i među ovaj napaćeni narod, zapjevaše s visina milijuni glasova «Aleluju», zasviraše božanske fanfare slavu Domovini, zasjaše stotine tisuća malenih zvjezdica na čast i ugled vječne, suverene i samostalne Hrvatske. Zasjaše zvijezde baš poput suza radosnica među očaranim Haravathima koji su cijelu epohu čekali taj trenutak.

… i tako polako, ali neumitno san je postao java …

He, a termin iz imena ovog bloga na isti način odletio je među povijesnu starudiju i arhaične izraze koji se uče samo na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo na Filozofskom fakultetu. I dok Kolinda Grabar Kitarović danas (kad su se mnogi od nas ponadali da je u pitanju tek neslana prvoaprilska šala) u Washingtonu na ceremoniji uručenja ratifikacijskih dokumenata, NATO komesarima poručuje «Računajte na nas (kao da smo u punom sastavu)…», ja samo mogu nastaviti i reći: «… i dok se čuje i zadnji pucanj s Ljubinog groba znajte da još ima živih Dalmatinaca…».

Pa taman pucali i u Afganistanu, Iraku ili tamo nekim novim ofenzivama koje nas tek čekaju.
- 00:02 - KomentirajIsprintaj - #

18.02.2009., srijeda

Dolove i brijeg zabijelio je snijeg…

Photobucket

… A ne, nego će garbun zabijelit dolove i brijeg…
Evo je i na ovi naš dil svemira, šta bi poetski reka virtuoz pisane riči Marko P. zvani T., pa snig. Valjda je to od globalnog zatopljenja. A ja taman ima par dana na veliko kupija pet kila majica kratkih rukava i kratkih gaća jer su mi rekli da će globalno zatoplit. Al je lokalno zaladilo i bojin se da ću morat opet aktivirat one duge zelene mudante šta san zadužija u rezervi u Pločama. A dali su mi i čizme, pa ću imat šta obut kad ujutro buden po Skandejuši razgrća snig. Da mi nije naše vojske ja u ovin nemilosrdnim klimatskim uvjetima ne bi ima šta obuć na sebe i smrza bi se ka nika stvar. I zato: Hvala, domovini vjerni!
Tako kad u nas padne snig, pa taman to bilo i po centa biloga pokrivača kojega se, da je kojin slučajen kokain, pošteni kokainski ovisnik ne bi moga nauživat, dogodi se totalni kolaps ciloga sistema. Ništa ne funkcionira i totalno je rasulo u svin institucijama. (Doduše, u nas na triba past snig da bi u institucijama bilo rasulo, ali ajde.)
Pa ako neko ikad opet odluči okupirat Dalmaciju triba bi isplanirat da takvu vojnu akciju pokrene čin padne cenat sniga, a temperatura se spusti oko nule. Jer Dalmacija u snigu odma pada na kolina. Evo i sad gledan kroz ponistru kako snig prši po caklu, ali i stojin atento da digod u Kanalu ne sinjan kakvu torpiljarku, recimo naših dobrih susida Slovenaca.
Elem, dođe snig i dogodi se paraliza sistema. I to cerebralna. Cilo jutro javljaju na radiju kako škole ne rade, kako su u pogonu one obe ralice županijskih cesta, dramatičnim glasom reporteri javljaju o slomivenim nogama i rukama i o panici koja vlada na hitnim prijemovima bolnica. U najmanju ruku ka da je izbilo ratno stanje. Samo čekam da počnu puštat domoljubne pisme pokojnoga Ive Fabijana i Vere Svobode, a na tv-u program «Za slobodu».
A i televizija. Kladim se u šta god oćete da će večeras u Dnevniku HTV-a poslat bidnoga Škovrlja da se smrzava digod u nekoj pripizdini, da balansira na udarima bure i izvještava kako je pa snig i kako jako puše. Ko jebe recesiju, ratove, glad, lupeštinu i ostale pizdarije kad mi imamo naš snig i našu buru koja će uvik bit udarna vijest kad god zapuše. BTW. inače mi je glup taj običaj javljanja uživo s lica mista u Dnevnike, kako HTV-ov tako i one drugih postaja: krepala dva bigla, pošalju Šarića da javlja iz štenare, potukla se dva mulca u školi, pošalju Sunčicu Findak, umra Sanaderu did, pošalju Bagu, osušija se stogodišnji hrast, pošalju Branku Šeparović, slabo skuvan brujet, pošalju Barbierija… Mislin, oni će mi sad bolje prinit vijest zato jer su na mistu događaja i očevice potežu za rukav da in kažu kako je to točno bilo.
Ajdete đavlu i vi, i javljanja uživo, i ona Christine Amanpour šta van je to pokazala kako se radi.
Vratimo se mi snigu. Ma u stvari, ne da mi se vraćat njemu, ladno mi je rukama, zebu mi noge, štuf sam tipkanja i iden se grijat. A on nek pada.
- 19:00 - KomentirajIsprintaj - #

16.01.2009., petak

Ima puno mala dica koja nezna ćirilica

Photobucket

Opće je mišljenje kako je svaka sljedeća generacija bar za koji postotak pametnija i obrazovanija od one prošle. I sam sam bio uvjeren da je takvo stanje stvari sve dok nisam sinoć pogledao prilog u Po ure kulture kad je nadobudna novinarka po špici hvatala Zagrepčane i pod nos im gurala Andrićevu knjigu napisanu čudnim, egzotičnim pismom. I dok bi stariji koliko-toliko suvislo proslovkali «Šta sanjam i šta mi se događa», hrvatska mladež ponosno je eskivirala ponižavajući zadatak koji im je servirala plavokosa djelatnica nacionalne televizije.
I tako, dok je ta omladina više-manje detaljno upoznata s opusom Seka, Ceca, Mica i Cica, čije stihove s nadahnućem recitiraju u stanju potpune obamrlosti tjela i duha, s druge strane, po pitanju službenog pisma svojih idola, totalno je nepismena. A moram priznat da me to malo rastužilo. Ne zato što oni nikad neće moći uživati u ruskim klasicima u izvornom obliku, niti u Grobnici za Borisa Davidoviča onako kako ju je Kiš zamislio, nego zato što nikad neće imati sreću čitati originalni tekst Malog mrava ili Bunde od nerca.
Znam, sad će me nabrušeni čuvari hrvatske državotovornosti i kulturne neupitnosti, nakon ovako napisanog posta odmah optužiti da propagiram srpski ćirilični pokret, ravnogorsko četništvo i ko zna šta još. Takvi nisu svjesni da je jedno vrijeme ćirilica bila legitimno hrvatsko pismo baš poput latinice danas, te sasvim ravnopravna glagoljici, a na njoj su pisani neki od najvažnijih dokumenata naše povijesti poput Poljičkog statuta ili bračke Povaljske listine.
Takvi će ignoranti s blesavim izrazom lica napomenuti kako su ponosni što ne znaju ćirilicu, te tako postati rijetki primjerci naše vrste koji se, pazi sad, ponose svojim neznanjem. Možda, s druge strane, omalovažavanje ćirilice kao starog hrvatskog pisma leži u činjenici da smo u jednom trenutku povijesti gumicom pokušali izbrisati sve ono što nas je vezivalo s istočnim susjedima, čak i tisućljećima prije zloglasnog bratstva i jedinstva.
Meni je, pak, drago što sam odrastao u vrijeme kada se u školi učila i ćirilica. Iz sadašnje perspektive tragikomično zvuči podatak da smo u ta osnovnoškolska vremena imali profesoricu hrvatskog jezika koja je garantirala dvicu iz školske zadaćnice svima onima koji su je pisali na ćirilici, bez obzira na sadržaj ili pravopisne pogreške. Ne moram niti napominjati da je rečena profesorica na valu nacionalno-demokratsko-religioznog oslobođenja devedesetih prešla na branik katoličko-državotvorne obrane.
Iako sam ćirilicu bio naučio prije onog službenog učenja u trećem osnovne, i to kad sam negdje naletio na slikovnicu s pjesmama drugog najpoznatijeg Čike s ovih prostora nakon onog Zagorovog, čika Jove Zmaja, danas moram priznat da ćirilicu više ne čitam baš s onom lakoćom od nekad. Posebno ne onu rukopisnu.
Ponekad požalim jedino što u ta vremena mog osnovnog školovanja prosvjetni stratezi u program nisu uvrstili i učenje glagoljice, drugog zanemarenog pisma zaostalog u ropotarnici glupe prosvjetne politike jedine nam i vječne države.
Ćirilica i glagoljica danas u hrvatskim školama ne samo da bi malo više opismenila ovaj naš kronično nepismen podmladak, nego bi ga, što je još važnije, naučila toleranciji, suživotu i poštovanju drukčijih kultura. Najveći apsurd leži u činjenici da bi ga tome učila ćirilica, nekad staro hrvatsko pismo, čvrsto zapleteno u korjenima naše vlastite kulture kojom se tako ponosimo.

Disklejmer: Ovaj post je trebao biti objavljen na ćiriličnom pismu, međutim iz nekog razloga na blog.hr-u to nije moguće. Originalnu verziju posta možete čitati na nesvrstani.org :-)) )
- 23:35 - KomentirajIsprintaj - #

13.01.2009., utorak

Zbunjeni - Pilula

Eh, ovo je triba bit Vicin post, jer on prati tu scenu i vjerojatno će on o svemu znat reć nešto više. Ja ću samo napisat da sam na youtubeu jutros naletija na ovi friški spot s jednon lipon generacijskon pismom u kojoj ćemo se svi mi iz sedamdeset i neke itekako pripoznat. A plus šta triba pomoć našim ljudima. Koje ćemo, nadam se, opet uskoro vidit u gradu na promociji novoga albuma. Al’ o tome će, kažem, valjda Vice znat nešto više reć.




- 09:00 - KomentirajIsprintaj - #